Poremećaj deficita pažnje - hiperaktivnost (engl. Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder, ADHD) je neurobiološki poremećaj koji se obično javlja u detinjstvu i karakteriše ga kombinacija simptoma deficita pažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti.
Uzroci
Hiperaktivnost može imati različite uzroke i često je povezana sa različitim faktorima. Navodimo nekoliko mogućih uzroka hiperaktivnosti:
- Genetika: Nasledni faktori igraju ulogu u razvoju hiperaktivnosti. Studije su pokazale da postoji genetska predispozicija za hiperaktivnost i da djeca čiji rođaci imaju ADHD imaju veći rizik od razvoja ovog poremećaja.
- Okruženje i stil života: Okruženje u kojem dijete raste može uticati na pojavu hiperaktivnosti. Faktori kao što su izloženost toksičnim supstancama, pušenje u trudnoći, nedostatak sna, nepravilna ishrana i nedostatak fizičke aktivnosti mogu doprineti hiperaktivnosti kod djece.
- Anksioznost ili stres: Djeca koja su izložena visokom nivou stresa ili imaju anksioznost, mogu pokazivati hiperaktivno ponašanje kao odgovor na teškoće sa kojima se suočavaju.
- Određena zdravstvena stanja: Hiperaktivnost može biti simptom određenih zdravstvenih stanja, kao što su poremećaji spavanja (npr. apneja za vrijeme spavanja), epilepsija, poremećaji štitne žlezde, nizak nivo gvožđa ili drugi metabolički poremećaji.
Važno je napomenuti da je hiperaktivnost složen fenomen i često se kombinuje sa drugim faktorima i poremećajima. Da bi se odredio tačan uzrok hiperaktivnosti, potrebno je konsultovati stručnjaka za mentalno zdravlje koji će sprovesti detaljnu procjenu i evaluaciju djeteta.
Simptomi
Hiperaktivnost je karakteristična po povećanoj pokretljivosti i nemirnom ponašanju. Uobičajeni simptomi hiperaktivnosti:
- Prekomerna pokretljivost: Djeca sa hiperaktivnošću su često vrlo nemirna i imaju povećanu potrebu za kretanjem. Mogu trčati, skaču, vrte se ili se penju na nameštaj čak i u situacijama kada bi trebalo da ostanu mirna.
- Nemogućnost mirnog sedenja: Hiperaktivna djeca imaju poteškoće da ostanu mirna, posebno u situacijama kada se očekuje mirovanje, npr. u školi ili tokom obroka.
- Neorganizovanost: Djeca sa hiperaktivnošću mogu imati teškoće u organizovanju svojih aktivnosti i zadataka. Mogu biti rasejana, gubiti stvari ili imati poteškoće sa održavanjem reda.
- Nesposobnost čekanja reda: Hiperaktivna djeca se često susreću sa izazovima kada se testira njihovo strpljenje. Problemi se javljaju prilikom čekanja u redu i u situacijama koje zahtevaju odloženo zadovoljstvo.
- Poteškoće u pažnji: Iako se hiperaktivnost uglavnom povezuje sa prekomernom pokretljivošću, djeca sa hiperaktivnošću takođe mogu imati i simptome deficita pažnje. Ovo može uključivati teškoće u održavanju pažnje na zadatku, često skretanje misli, lutanje uma i poteškoće u slušanju ili praćenju uputstava.
Važno je napomenuti da se simptomi hiperaktivnosti mogu razlikovati kod svakog djeteta i da prisustvo ovih simptoma ne znači nužno da dijete ima ADHD. Dijagnozu i procjenu treba obaviti stručnjak za mentalno zdravlje, na osnovu detaljne evaluacije i procene simptoma.
Liječenje
Liječenje hiperaktivnosti kod djece, posebno u slučaju poremećaja deficita pažnje, obično uključuje kombinaciju različitih pristupa: terapiju, obrazovne intervencije i, u nekim slučajevima, farmakoterapiju. Važno je da se liječenje prilagodi individualnim potrebama djeteta, uz podršku stručnjaka za mentalno zdravlje.
Terapija ponašanja: Ova vrsta terapije se fokusira na učenje pozitivnih ponašanja i strategija upravljanja ponašanjem. Može uključivati postavljanje ciljeva, vremensko planiranje, nagrađivanje pozitivnog ponašanja i primenu konkretnih tehnika za rešavanje problema.
Obuka roditelja: Obuka roditelja ima za cilj pružanje podrške roditeljima u upravljanju ponašanjem djeteta. Roditelji se uče kako da postave jasna pravila i granice, primene konzistentne discipline i koriste tehnike za poboljšanje ponašanja svog djeteta.
Obrazovne intervencije:
Terapija lekovima: U nekim slučajevima, lijekovi se mogu koristiti kao dio terapije za kontrolu simptoma hiperaktivnosti. Obično se propisuju stimulansi (kao što su metilfenidat ili amfetamini) ili drugi lijekovi koji deluju na neurotransmitere u mozgu. Farmakoterapija se primenjuje samo uz nadzor ljekara i zahteva pažljivo praćenje.
Važno je da roditelji i stručnjaci za mentalno zdravlje sarađuju kako bi pronašli najbolji pristup lečenju. Individualizovani pristup, koji kombinuje različite terapije, uglavnom je najefikasnija opcija za kontrolu simptoma hiperaktivnosti.
Ukoliko primetite da se Vaše dijete ponaša drugačije, reagujte bez odlaganja! Započnite razgovor sa svojim detetom, istaknite svoju zabrinutost i predložite posetu psihologu ili psihijatru.Ukoliko ne znate kome da se obratite, ukucajte “psiholog” ili “psihijatar” u polje za pretragu na platformi Hipokratija. Dobićete uvid u preporuke i iskustva pacijenata širom Crne Gore koji su se susreli sa sličnim problemom, te ćete na taj način lako pronaći stručnjaka baš po svojoj meri.
